|
|
| kolovoz, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Boksić svima! Otvorila sam novi blog po tko zna koji put. Nemojte da vas ime linka zavara; nazvala sam ga tako jer je ispred mene stajala plava kutija Philip Morrisa na kojoj piše to upozorenje (dobro, zašto ih uopće pišu na kutije od pljuga kada ih nitko ne šljivi?!) i uglavnom zato što nisam imala nikakve ideje za drugačiji naziv. A razlog otvaranja bloga je jednak prijašnjima: dosada pa dosada. Ovo mi je ljeto doista najgore dosad. Ne zato što mi je najtoplije, nego zato što mi je najdosadnije, najusamljenije.Trudila sam se ne obazirati na svoj isprazni život u ova, gotovo, tri mjeseca, ali, kada sam jednom obratila pozornost iznenadilo me spoznati koliko me rastužuje ova situacija. Ne sjećam se jasno prošlog ljeta, ali mi je nekako nejasno ostalo u sjećanju da je bilo bolje od ovoga. Sama sam. Ne znam potječe li ova samoća i izoliranost od moje lijenosti da izađem iz kuće, ili pak od nedostatka društva koje bi me motiviralo da izađem i zabavim se, no je li uopće bitno? !Znam! da sam drugačija od svojih vršnjaka, i to mi zapravo paše - tko, uostalom želi biti jednak drugom čovjeku?- ali, kada racionalno pogledam na sve to, zar nije teško biti sam?
~
I zadnja dva tjedna su mi presjela. Iz Švicarske su mi došli tetak i tetka. Ajme, koliko ti ljudi mogu pričati! Od mene se i nije tražilo neko preveliko sudjelovanje u razgovorima-samo kimanja glavom i govorenje 'da' u prikladnom trenutku. No, ne znam zašto sam se baš danas odlučila uključiti u nemoguće duge rasprave o temama koje sam čula godinama prije, i koje ću, vjerujem, slušati i dalje. Dakle, sve se na kraju svodilo, zaključila sam, na izjavu 'Muškarci su s Marsa, žene su s Venere', što zapravo znači da se ne razumiju. U to mi, danas, i nije bilo tako teško povjerovati. Znate kako kažu da se suprotnosti privlače? I u to mi je danas bilo lako povjerovati. Moja ne-tako-bliska-obitelj (tetak i tetka) su dva totalno, ali totalno različita karaktera. Možda ima i nešto u horoskopskim znakovima - ona ovan, on vaga - , ali, da se te dvije osobe toliko razlikuju... To nikad nisam vidjela. Situacija je pomalo čudna; on se nje, po svoj prilici, boji. Pa, barem u tolikoj mjeri da podnosi njena krajnje bespotrebna prigovaranja. Nisam rekla da ni on nema svojih trenutaka eksplozive, mi vage dosta dugo trpimo, ali do jednom... -da, da... i ja sam vaga- . ONA (eto, zvat ću ih ONA i ON) stalno ponavlja da se nikad ne bi udala da je znala, te da joj je to bila greška. Tu sam se ja umiješala jer mi je to toliko dosadilo da sam se, iako se ne volim pačati u tuđe odnose, oglasila: ''Ne bi ti bila s njim 29 godina da ga ne voliš i da misliš da je greška.'' Oni su me pogledali i ON se složio sa mnom. ONA se trudila ne smješkati, mada su joj kutovi usana podrhtavali opirući se smiješku. Rasprave su se nastavile, i mada sam se ja trudila ne mješati iz nekog - čini mi se - straha od NJEZINE reakcije; njegova me nije brinula. Doista teška osoba (ONA). I kroz sve to došli smo - pa dobro, JA sam došla do većine - do sljedećih zaključaka: JA SAM INTELIGENTNA - nije da to nisam znala i prije, i nije da oni to nisu znali - danas sam samo pojačala dojam. Doznali su da sam zrela, dozrela, ili čak prezrela, kako god. Ne mogu čitati misli, pa ne znam točno što misle o mojim riječima danas, samo znam da su mi rekli da sam jako pametna i inteligentna. Ali, stvarno bih ponekad htjela čitati misli, čisto da znam tko što misli o meni. A, opet, s druge strane, to je nešto što ne želim znati. Tko zapravo želi istinu? Ja. Ublaženu, prikrivenu istinu...
-LJUDI SU KOMPLICIRANO JEDNOSTAVNI
Da, da... Ova rečenica možda zvuči čudno, ali gledajte to ovako, s mog stajališta. Svi ljudi imaju iste osobine: tvrdoglavost, upornost, dobrotu, ljepotu, zloću... (mogla bih ovako do sutra), no one su kod nekih jače, a kod nekih slabije naglašene. I, tu se, vidite, nalazi različitost ljudi - upravo zbog izraženosti i neizraženosti osobina mi ne shvaćamo jedni druge (Npr. ja ne mogu shvatiti kako netko može biti toliko uporan dok ne dobije što želi...). I zato kažem da su ljudi komplicirano jednostavni; svi se rađamo, rastemo, starimo i umiremo. A između tih procesa, zamršene su niti odluka koje nas vode tko zna gdje...
-SVATKO JE GOSPODAR SVOJE SUDBINE
Da, toga se držim. I nekako vjerujem da se sudbina može promijeniti, zavisi o odlukama jedinke. Ali, tu je glupa kvaka 22 - znaš da možeš sve promijeniti ispravnom odlukom, a opet želiš pogriješiti kako bi naučio na pogreškama. Iiii, da... Nikad ne znaš što ti sudbina nosi... Ah, sve samo neke kvake. Život je zamršen...
I krajnji zaključak koji sam iznijela NJOJ i NJEMU : ''Ljudi moji , vi ste jednostavno različiti! Ali, da se ne volite, ne biste bili zajedno gotovo 30 godina!''
Znam koja je poanta ove priče: ljudi su različiti. Ali, suprotnosti se privlače. Inače bismo svi bili isti, a gdje je zabava u tome? Ne znam, možda ćete misliti da sam luda, ali ovaj događaj zovem igrom filozofije - izvlačiš iz sebe svoja smatranja i stavove i izlažeš ih na milost i nemilost osobama koje su različite i koje imaju drugačije stavove o, praktički, svemu. Ovaj post je možda malo preozbiljan, obećavam da neće svi biti takvi! Hehe... Ja sam samo privremeni filozof! Pusič!
